Predstavljanje I.K. „Nera“
- design3260
- May 1, 2013
- 6 min read
Meni je pre svega veliko zadovoljstvo da se dva ovakva događaja dešavaju istovremeno. Otvaranje knjižare „S“ u Subotici i otvaranje izdavačke kuće „Nera“ u Beogradu. Naravno da sam u tome prilično subjektivna, s jedne strane, jer su i Stevan i moja saradnica Jelena B. („Magi“) pre svega moji dobri prijatelji. Nije teško podržati ideju kada veruješ u osobu koja je predstavlja i kada ste toliko toga razmenili na tom putu od rađanja ideje do realizacije.
Ako bih pokušala da budem objektivna, moram da kažem da u ovim događajima, koji počinju skromno i bez velike pompe, vidim pre svega dva hrabra iskoraka. Osnivati knjižaru ili izdavačku kuću danas kada je, kao što svi znamo, zainteresovanost i popularnost knjige na veoma niskom nivou, može značiti samo dve stvari – ludost ili hrabrost. Malo je onih koji će ozbiljno podržati ovakve projekte, što institucionalno, što polazeći od proste matematike. Najviše čemu se možemo nadati je tapšanje po ramenu dobronamernih prijatelja, koji će, ako ništa drugo, verovati bar u iskrenost naših motiva i dobru volju. Zbog toga osnivačima ne ostaje drugo do da čvrsto veruju u svoju viziju i da se oslanjaju na vlastiti instinkt. Zato je, verujem, posebno važno večeras da se spoje dve ovakve energije, i da daju pozitivan impuls jedna drugoj za lansiranje ideja.
Koja je vizija izdavačke kuće „Nera“? Zašto se gura u već prilično prenatrpan i haotičan prostor u našem izdavaštvu danas? Što bi se reklo, mala bara, puno krokodila.
„Nera“ nije još jedan „krokodil.“ Na nama je da vas vremenom uverimo u to načinom našeg poslovanja. U ovom trenutku možemo da govorimo samo o viziji koja nam je dala krila da započnemo.
Svedoci smo toga da nikada nije bilo lakše izdati knjigu, s jedne strane, i s druge strane, da nikada nije bilo teže autoru koji ne poseduje ništa drugo do svog talenta da se pojavi u književnoj javnosti. Stara pravila više ne važe i putevi kojima su se mladi i neafirmisani autori nekada kretali „od trnja do zvezda“ odavno su zapreteni. Nepovoljna klima u kulturi i politika današnjeg izdavaštva ne pogoduju samom delu i ne daju prostora kvalitetu da se izdvoji svojom suštinom i da nađe put do čitaoca ili kritičke javnosti.
Dok su velike i renomirane izdavačke kuće uglavnom koncentrisane na „best-selere“ i komercijalna dela, bez prostora za „rizične“ projekte anonimnih autora, dotle su manje kuće prinuđene da se bore za opstanak – ozbiljnijoj zaradi se teško mogu nadati – naplaćujući svoje troškove od samih autora. Nije teško izračunati da ovakva politika ne pruža gotovo nikakve šanse onima „iz senke“ koji nemaju nikakav adut u rukama osim svog talenta i strasti za pisanjem. Izdavačke kuće nisu više „lovci na talente“, one koji se izdvajaju svojom originalnošću, svežinom, autentičnim talentom, već lovci na bestselere, koji imaju zagarantovani uspeh, već su lovci na autore spremnih da finansiraju svoja dela. Velike kuće imaju svoje favorite, zvučna estradna imena, iza kojih obično stoji banalni sadržaj, oskudne skribomanske sposobnosti i obilje skandala i prljavog veša. Male kuće ciljaju na platežnu sposobnost autora na uštrb kvaliteta i neminovno snižavaju standarde da bi opstali na tržištu. Ako se i omakne neko značajnije delo, ako se, jednom u deset ili pedeset slučajeva desi ta čudesna podudarnost kvaliteta i sposobnosti da se finansira sopstvena knjiga, ona obično biva zatrpana ili obezvređena osrednjošću drugih i njena je nesreća prosto što se našla u pogrešnoj ediciji koja joj je svezala krila na samom početku. Loš rejting ovakvih kuća, nezadovoljni autori, neispoštovani dogovori – budući da sve uvek zavisi od puke dovitljivosti samih izdavača koja nije uvek na zavidnom nivou, sredstva se presipaju iz šupljeg u prazno i ostavljaju za sobom mnoštvo razočaranja, bačenih para, i pregršt neotpakovanih knjiga koje najčešće ostaju da tavore na ormanima ili tavanima nesretnih autora.
U mutnim vodama današnjeg izdavaštva, mladi ili nedovoljno afirmisani autori, koji nemaju nikakvu zaleđinu, ne pripadaju nijednom taboru, nemaju finansijska sredstva kojima bi finansirali svoju knjigu, ili prosto nemaju poverenja u današnje izdavaštvo jer su prevezeni žedni preko vode, najčešće su prepušteni sami sebi.
Tu izdavačka kuća „Nera“ vidi svoje mesto i ulogu.
Možda će zvučati drsko i pretenciozno, ali – MI ŽELIMO DRUGAČIJE! I verujemo da je to moguće!
Naša je želja i vizija da pružimo šansu upravo onima koji, u ovakvoj nepovoljnoj klimi, nemaju šansu da izađu iz anonimnosti i senke. Onima na margini. Onima koji nemaju ništa drugo osim svog talenta i revnosti za pisanjem, istrajnosti i posvećenosti pre svega samom peru. Naravno da se u pronalaženju i odabiru ovakvih autora oslanjamo na vlastiti „njuh“ i instinkt, kao i vlastiti književni ukus, i o tome će naši čitaoci moći da sude i kažu svoju reč. A njihova reč je ipak poslednja i presudna.
„Nera“ želi da pliva protiv struje. I da postavi jedan novi trend. Kako to zamišljamo? Pre svega tako što od svojih autora nećemo tražiti ništa drugo do da se bave onim što najbolje znaju – da pišu. I da se pojavljuju na promocijama i sarađuju u procesu od predavanja rukopisa do izlaska knjige iz štampe, odnosno njenog daljeg života u knjižarama i medijima. Verujemo da autora treba NAGRADITI njegovim delom, što ne podrazumeva nužno profitabilnu nagradu, jer moramo biti realni, već NAGRADU u smislu ovaploćenja njegovog dela i davanja šanse tom delu da zaživi na javnoj sceni. Naš je zadatak da budemo most između autora i realizacije njegovog dela, a potom i most između dela i čitaoca.
Naravno, sve ovo može zvučati suviše lepo da bi bilo istinito ili realno. Kako to zamišljamo? Postoji li realna osnova za ovakvo izdavaštvo ili je reč o naivnom entuzijazmu?
Verujemo da postoji. Možda to znači odabrati teži i manje utaban put, ali verujemo da se isplati. Mi jesmo entuzijasti i sanjari, to je ono što nas je i spojilo i pokrenulo, ali i taj entuzijazam i san imaju svoje čvrsto uporište i osmišljeni plan delovanja.
„Nera“ je nevladina organizacija koja ima za cilj promovisanje neafirmisanih pisaca svih žanrova. To znači da su priroda našeg delovanja i ciljevi koje smo sebi postavili pre svega humanitarni, i da svoj zadatak vidimo kao svojevrsnu misiju, u nepretencioznom smislu. Ako smo svesni onoga što ne valja, što je postavljeno naopako, hajde da pokušamo da damo svoj skromni doprinos i započnemo nešto drugačije.
Kao nevladina organizacija, neprofitnog karaktera, oslanjaćemo se pre svega na donacije onih koji će imati sluha za našu viziju i prepoznati važnost ulaganja u pisanu reč danas. Ako posmatramo tu pisanu reč kao seme, onda je veoma važno da pomognemo tom semenu da padne u dobru zemlju, i da rodi rod, i tu nam treba pomoć naših partnera, fizičkih i pravnih lica, firmi, kompanija i pojedinaca, koji će želeti da podrže naš projekat. Za uzvrat, „Nera“ će kroz promociju svojih autora i njihovih dela promovisati i njihovu delatnost, odnosno proizvode i samu firmu ili vrednosti koje zastupaju ukoliko je reč o organizaciji ili udruženju. Želja nam je, naravno, da na kraju svi budemo zadovoljni, i da nastavimo saradnju.
S obzirom na humanitarni i „misionarski“ karakter svoga rada, „Nera“ će nastojati da u svoj program i promocije uključuje i marginalne grupe i pojedince, one manje favorizovane ili diskriminisane, za koje obično nema prostora u javnim nastupima i medijskim promocijama. One koji su naša savest, kao što su deca ometena u razvoju, pevačke i muzičke sekcije iz staračkih domova, mladi koji se leče od bolesti zavisnosti u rehabilitacionim centrima, organizacije Roma itd. Verujem da ćemo svi biti iznenađeni energijom i talentima koji se kriju u njima i koji mogu da obogate ovakve događaje na jedinstven način. Želja nam je da u svojim projektima integrišemo sve ono što je marginalizovano i skrajnuto u našem društvu, daleko od očiju javnosti, a u čemu se nalaze pravi biseri koji čekaju priliku da zablistaju. Tako ćemo i naše promocije držati kako po poznatim klubovima, tako i po manje popularnim mestima, kao što su domovi za nezbrinutu decu (dečja književnost), starački domovi, domovi za hendikepirane, rehabilitacioni centri za lečenje bolesti zavisnosti, itd. Itd.
Na kraju, ja iznad svega verujem da susret između mene i Magi nije bio slučajnost. To je pre svega eksplozija dve srodne energije, komplementarnih sposobnosti, zajedničke vizije koja je nastala nadovezivanjem ideja, sličnih sklonosti i neobičnih životnih okolnosti u kojima se obe nalazimo. Naša najjača karta u ovom trenutku ipak je gorući entuzijazam i želja da pokušamo da učinimo nekakvu promenu. Moram da kažem, na kraju, da sam zahvalna svima od kojih sam imala prilike da naučim nešto o ovom poslu, izdavaštvu i procesu nastanka knjige. Naučila sam od njih i kako treba raditi ovaj posao i kako ne treba, od kojih vrednosti ne treba odstupati i koje zamke treba izbeći. I u tom smislu sam njihov dužnik.
Toliko o „Neri“ za sada, ovo je naše prvo pojavljivanje u javnosti i lansiranje naše kuće u ovako intimnoj atmosferi, među prijateljima. Verujem da ćete još čuti za nas, i zahvaljujem Vam na podršci. Pozitivna energija koju nam dajete, zaista nas ohrabruje da krenemo u ono što smo zamislile. Hvala Vam.
Comments